Domena podsvijesti
05.05.2006., petak
Po stepenicama
|
Noćas san o VR igri. Nevjerojatno prekrasan. Na početku sna (igre), agenti neke tajne službe dolaze po mene u zatvor. Imaju poseban zadatak za mene, jer sam ja treniran za takve stvari. Ne znam točno o čemu se radi, no vežu me da ne bih pobjegao na slobodu, dok me vode do mjesta gdje počinje moj zadatak. Počinje neobično nevrjeme. Pet minuta puše vrlo snažan vjetar, dok mi ležimo na zemlji. I onda se utihne. Dolazimo do kanalizacije. Ona je ulaz u to kamo već idem. Ulazimo i odvežu me. Moj zadatak je pronaći podzemni kompleks u kojem žive pobunjenici protiv nečega; neznam čega. Nakon nekoliko minuta potrage tamnim hodnicima kanalizacije, uspijeva mi pronaći ulaz u kompleks. Predvorje izgleda kao kakva autobusna stanica. Kao neko mjesto kuda dolaze turisti. Ovdje ima svačega za kupiti, pojesti, i slično. Postoje i liftovi koji vode u niže katove kompleksa. Ali nešto se događa. U kompleks ulaze vojnici; ili policajci. Traže mene. Ulaze onuda kuda sam i ja došao. Nemam drugog izbora nego juriti stepenicama na niže katove kompleksa. Mogao sam i liftovima, ali liftovi se mogu zaustaviti; a ako ga zaustave kad sam ja u nutra, onda je gotovo. Silazak stepenicama nikada ne završava. Jurim dolje, nailazim na najneočekivanije prepreke, no pronalazim izlaz, ili stepenice na nekom drugom mjestu i spuštam se dublje. Zadnji put kada sam igrao igru, tj. sanjao isti san, sišao sam mnogo dublje. Ali sve je uzalud ako ne kupiš mapu područja. Može se kupiti samo na vrhu kompleksa. Vraćati se gore je preriskantno. Što sam dublje ispod zemlje to su nivoi veći i arhitektonski kompleksniji i impresivniji. No upravo se zbog toga lako izgubiti već i na samom vrhu. Ni ovaj puta nisam kupio mapu. Zaboravio sam. Shvatio sam to još pri samom vrhu, prema procjeni kojih dvadesetak nivoa ispod zemlje. Cilj je doći do najdubljeg nivoa. Ne znam zašto. Ne znam što me tamo čeka. Možda tek odande mogu pružiti otpor. |
03.05.2006., srijeda
Najkraći san
|
Sanjao sam kako sam jahao na metli. To je sve čega se sjećam. |
